logoPučko Otvoreno Učilište Labin

Znanje POkreće Svijet

VINKO ŠAINA "SLIKAR SVJETLA"

GRADSKA GALERIJA LABIN predstavlja samostalnu izložbu "Slikar svjetla" i prezentaciju likovne monografije umjetnika VINKA ŠAINE. Otvorenje izložbe i prezentacija likovne monografije održati će se u petak, 22. rujna 2017. godine, s početkom u 19 sati.

Likovnu monografiju predstaviti će autori, dr. sc. Berislav Valušek i prof. Roberto Tessari.

Vinko Šaina

Vinko Šaina rođen je 1953. godine u Puli. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Splitu, Odjel grafike, 1972. godine. Član je HDLU-a Zagreb, HDLU-a Istre i HZSU-a. Izlagao je od 1971. godine na pedesetak samostalnih izložbi (Labin, Pula, Rovinj, Rijeka, Poreč, Torino, Imperia, Feltre, Kirchdorf, Imola, Roette, Graz, Malinska, Umag…) i gotovo dvije stotine skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Labin, Pula, Split, Rijeka, Zagreb, Dubrovnik, Novi Sad, Beograd, Udine, New York, Montevideo, Buenos Aires, Sao Paolo, Chaco, Comodoro, Manzano, Vittorio Veneto, Leoben, Eisenstadt, Stuttgart, Beč, Trst, Pariz, Lisabon…), a sudjelovao je i u radu brojnih likovnih kolonija.
Osim slikarstvom, bavi se i galerijskom djelatnošću od 1986., a u restauriranom spomeniku kulture, crkvi Gospe Karmelske, 1993. utemeljio je galeriju “Alvona”. Dužnost predsjednika HDLU-a Istre obnašao je u razdoblju od 1996. do 1999.
O njegovu radu snimljen je 2009. dokumentarni film u produkciji HRT-a.
Za svoj stvaralački rad višestruko je nagrađivan.
Njegova likovna djela nalaze se u brojnim muzejsko-galerijskim i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

Vinko Šaina – slikar svjetla Nužno je, kad govorimo o retrospektivnom uvidu u nečije umjetničko djelovanje, naznačiti ili barem pretpostaviti korijene, uzroke, kontekste, poveznice, poticaje i sve one materijalne, energijske i duhovne silnice koje – ako ne tvore u potpunosti – barem utječu na rezultat, na djelo samo. U slučaju Vinka Šaine, labinskog, istarskog i hrvatskog umjetnika s međunarodnom reputacijom i strukovnim referencama, bitna su upravo prva dva članka niza – Labin i Istra.
Labin u Istri Šainin je punctum fixum (uporište, oslonac) i punctum saliens (osovina, bit).
Kontekst krvi i tla (H. A. Taine), podrijetla i zavičaja, tek je pojavom postmoderne, koja je odustala od internacionalističkog modela kastriranja umjetnika u velikom dijelu njihova lokalnog, nacionalnog i/ili tradicijskog identiteta, postao ponovo aktualnim. Jer teško bismo u vrijeme visokog modernizma, s tadašnjom metodologijom struke i kritičkim instrumentarijem, danas mogli objasniti umjetničku pojavu i bitisanje Vinka Šaine.
U vrijeme kada Šaina i formalno ulazi u svijet umjetnosti (1972. je godina završetka školovanja u Splitu, a godinu prije prvi puta samostalno izlaže), međunarodne i nacionalne turbulencije toga svijeta na svom su vrhuncu. Općenito govoreći, dvije se univerzalne umjetničke koncepcije nadmeću ili prepliću; lirska apstrakcija personalizirane umjetničke geste, umjetnički govor u prvom licu jednine, i depersonalizirana geometrijska apstrakcija racionalnih ishodišta.
Šainine radove nastale između 1971. i 1976. godine odlikuje jezična heterogenost i hedonizam, barokizacija izraza i intenziviranje percepcije, koji se sastoje od kombinacija figuralike s elementima nadrealizma, položenim na podlogu geometrijskog uzorka ili geometriziranog okoliša, uz korištenje dekorativnih linija i arabeske te jezika umjetnosti plakata. U široj projekciji aktualnog i prethodnog desetljeća, riječ je bila je o tzv. novoj osjećajnosti koja je uključivala slike masovnih medija komunikacije, totalnog ambijenta, umjetničke akcije, (psihodeličnog) plakata i psihodelične slike.
Druga polovica 1970-ih godina donosi bitnu promjenu u autorovu radu i pristupu likovnim problemima – apstrakciju; pojavljuju se aleatorički tragovi nove ''materijalne i kreativne tehnike, gotovo zatajivanje kista, slijevanje i zaustavljanje boje tvorbom kurioznih struktura'' (G. Ostojić Cvajner). Gesta se još nije pojavila, (apstraktna) ekspresija svedena je na automatizam gibanja materije (prelijevanje), no polje djelovanja postalo je otvoreno, slobodno i potencijalno fertilno. U širem povijesno-umjetničkom kontekstu, ti su radovi autorov predtekst i predumišljaj osobne inačice nove slike, transavangarde, postmoderne – svega što je činilo stuboki prevrat s kraja 1970-ih i početka 1980-ih godina (policentrizam, pluralizam stilova, eklekticizam, osobne mitologije, nomadizam i citatizam). Za razliku od većine hrvatskih, pa i stranih slikara, Šainina ''nova slika'' nije vraćanje realizmu figuracije i eksplozija boja, ''radost slikanja'', već vrlo osobna poetološka matrica koja se kreće u smjeru suprotnom od mainstreama, u apstrakciju, što znači u konkretizam boje i plohe, ali sada oslobođen diktata stila (moderne) te naročito pejzažnog redukcionizma (asocijativne apstrakcije).
Svjestan dualnosti čulnog i emocionalnog gestualnog, tj. racionalnoga apstraktnoga geometrijskog pristupa, Šaina se svrstava u red onih autora koji su spojili – do pojave postmodernizma – nespojivo, impersonalizirani geometrijski red i spontani subjektivni (neo)ekspresionizam osobnog rukopisa i morfologije. To je novi duh sinteza ambivalentnih parova u dijalektičkom odnosu iz kasnih 1980-ih, vremena koje više nije tražilo nove strategije, već nove kombinacije.
Šainin put do apstraktnog krajobraza bio je trenutan, poput vizije, inicijacije, objavljenja, čak i epifanije. Za te slike možemo reći da sadrže labinske krajolike ''široke i prostrane, raskošno artikulirane, pune neba, pune zraka'' (V. Šaina), jer su isti u sliku transponirano nataloženo iskustvo, ali i da se slike vizualno i motivski ne pozivaju na njih, jer su fikcije predjela koji su bezgranični, izvanvremenski, imaginativni (izmaštani), elementarni i univerzalni.
Morfološki, riječ je o ''trojedinoj ikonografskoj potki slike'' (D. Glavan) koju najčešće čine nebo, zemlja i more u harmoničnom skladu, povezanom s ezoteričnim, mističnim i religioznim aspektima, kako kršćanstva, tako i ostalih religija i ezoteričkih učenja. Ti ''krajolici s ikarskom perspektivom'' (B. Toman) svojom su strukturacijom posebnost unutar širega hrvatskoga umjetničkog okruženja sličnih kreativnih ishodišta. Svime nabrojenim Šaina je ostvario jednu potpuno novu pokretljivost pejzaža, drukčiju i začudnu tektoniku koja se otima klasičnim određenjima. Poput zvuka koji možemo modelirati i modulirati, tako je i slikarov krajobraz postao distorzičan, ''izobličen'', e da bi bio ponovo uobličen u izvanredne dinamičke strukture koje ne otkrivaju samo vanjski izvor poticaja, već dijagnosticiraju i unutrašnja duhovna stanja.
Ono što do sada nije primijećeno, barem koliko je nama poznato, a što nije dao naslutiti ni autor u svojim izjavama, jest da je njegovo slikarstvo duboko religiozno, što mu je i tvorbena bit. Ideja i slika pejzaža Vinka Šaine sublimna je vizija njegovih unutrašnjih pejzaža sabrana tijekom vremena od najrazličitijih sjećanja, imaginacija i snova. To je ekstenzija fizičkog, psihičkog i duhovnog sebe, neuhvatljiva (s)tvarnost u stalnom pokretu, pejzaž kao stanje uma i duše, unutrašnja duhovna arheologija ili fikcionalna geografija i topografija promjenjivih značenja. Slikovitost i sceničnost krajobraza, njihova iluzionistička narav i estetičnost, stalno nam otkrivaju slojeve novih, nikada u potpunosti odredivih značenja, jer naša kolektivna unutrašnja retina može bilježiti samo beskrajne i nikada dovršene interaktivne metafore u pokretu.
Amalgamiranjem vidljivog i naslućenog, stvarnog i izmaštanog, beskonačnog u konačnom, neizvjesnog u izvjesnom i nevidljivog u vidljivom, u zaigranoj potrazi za unutrašnjim vizijama i odnosnim vizurama, za slikom Boga i božjim u čovjeku, stvorena je poetika jednog višeg reda, samorodna (autohtona) i izvorna (autentična). Poetika je to zemlje i neba, ljudskog i božanskog u svima nama. Ujedno i poetika koju je mogla iznjedriti jedino osoba punoga i neokrnjenoga umjetničkog i ljudskog integriteta.
Kazimir Maljevič, jedan od najvećih slikara 20. stoljeća, umjetnik koji je prvi redukcionističko načelo doveo do nulte pozicije (reductio ad absurdum), umjetnik čija se religioznost nije uklapala u ateistički i/ili agnostički modernistički koncept, te je desetljećima bila skoro pa zatajivana, ukratko je, sadržajno i pregnantno, oko 1915. cijeli problem sažeo u dvije rečenice: ''Ja sam početak svega, jer u mojoj svijesti stvaraju se svjetovi. Ja tragam za Bogom, tragam u sebi za sobom."
(Berislav Valušek ...iz likovne monografije Vinko Šaina)

Osim u prostoru Gradske galerije Labin monografska izložba biti će postavljena i u Galeriji Alvona, te u galerijskom prostoru Narodnog muzeja Labin.

Izložbu u Gradskoj galeriji Labin, Galeriji Alvona i Narodnom muzeju Labin posjetite do 21. listopada 2017.

Radno vrijeme Gradske galerije Labin:
Rujan: od ponedjeljka do subote, od 10 do 14 i od 17 do 20, nedjeljom zatvoreno
Listopad: od ponedjeljka do subote, od 10 do 14, nedjeljom zatvoreno

Realizaciju likovne monografije i ove izložbe suradnjom i potporom omogućili su:
Galerija Alvona, Narodni muzej Labin, Pučko otvoreno učilište Labin, Grad Labin, Istarska Županija, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Turistička zajednica Labin-Rabac, Zajednica talijana „Giuseppina Martinuzzi“ Labin i LABIN 2000 d.o.o.

Gradska galerija Labin / Ulica 1. maja 5, Labin / Tel. 052 852 123
Facebook: www.facebook.com/gradskagalerijalabin

Vinko Šaina

POU Labin

Adresa: Alda Negrija 11

Demo

Ravnateljica

Daniela Mohorovic

Kontaktirajte nas!

Tel: +385 52 852 133

Save

Copyright © 2014 Pučko Otvoreno Učilište Labin. All Rights Reserved.

Lloyds design studio, web design, graphic design