Gradska galerijaNovosti

Samostalna izložba Mejre Mujičić u Gradskoj galeriji Labin

Samostalna izložba
„VRIJEME OD ĆUMURA“
Autor: Mejra Mujičić
Kustos: Anita Zlomislić
Izložba će biti dostupna za razgled od petka, 11. lipnja 2021., od 20 sati.
Mejra Mujičić (Zagreb, 1973.) diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih
umjetnosti u Zagrebu 1995. godine. Multimedijalna je umjetnica koja uz umjetnički
rad od 2001. godine vodi galeriju Moria u Starom Gradu na Hvaru u kojoj je izlagalo
35 domaćih i stranih suvremenih umjetnika. Od 2002. godine suorganizatorica je
međunarodnog književnog festivala Faropis. Dobitnica je stipendije japanske vlade a
Mino Paper Village Artists in Residence (1999.) i Nagrade Kabineta grafike HAZU
1999. godine na 2. hrvatskom trijenalu grafike. Godine 2006. bila je finalistica
Nagrade Radoslav Putar. Sudjelovala je na 18 samostalnih i više desetaka skupnih
izložaba u zemlji i inozemstvu. Zajedno s Nikom Radić i Marinom Viculin koautorica
je dokumentarnog filma Nije bilo vitra (2011.) u produkciji Hrvatskog filmskog saveza.
Živi u Zagrebu gdje djeluje kao slobodna umjetnica.
Izložbom Vremena od ćumura Mejra Mujičić evocira neka prošla vremena i povijesne
procese ovih prostora. Korijene ovoga rada nalazimo u nekim prijašnjim autoričinim
umjetničkim istraživanjima vlastita identiteta koja se ovaj put, kroz obiteljsku sagu i
daleke korijene u Bosni, nastavljaju nadograđivati motivima obiteljske i kulturno-
povijesne memorije. Autorica je za prostor Galerije Vladimir Bužančić osmislila
multimedijalnu instalaciju koja se sastoji od video projekcije koja prikazuje detalje
objekata zvanih „ćumurhane“ u kojima se i danas u nekim selima u Bosni proizvodi
ugljen (ćumur). Deset metara dugačak crtež ugljenom na papiru poput friza
kontinuira dvama zidovima galerije. U prostoru galerije smješteno je nekoliko vreća
ugljena.
Ugljenica (kajkavski: vuglenica), ćumurhana ili žega (u Bosni i Srbiji) kupolasta je
peć, sazidana od pečene cigle i ilovače u kojoj se termičkom obradom drvo pretvara
u ugljen. Nekoć su se ugljenice često mogle vidjeti u šumom bogatim područjima
Europe, no danas se mogu naći još u rijetkim krajevima, obično onima u kojima su
trag ostavili tranzicijski lomovi i ratna pustošenja, poput nerazvijenih ruralnih
područja Hrvatske, Bosne i Srbije i možda još ponegdje. Na kupoli ugljenice
ostavljaju se tri reda rupa koje se tijekom sagorijevanja drva zatvaraju blatom.
Postupak dobivanja ugljena je jednostavan. U kupolu se položi drvo i napuni do pola.
Kada se zapali vatra, dodaje se preostalo drvo do vrha kroz otvor na vrhu kupole. Da
bi se drvo u unutrašnjosti ugljeniziralo, plamen vatre gasi se zatvaranjem rupa
ilovačom i poklopcem na vrhu. Čitav postupak traje petnaest do dvadeset dana.
Ćumurhane koje je Mejra snimila izgledaju začudno. Istodobno kao da insceniraju
prošlost i budućnost: nešto što je postojalo u neko predsuvremeno doba i što bi
moglo postojati u budućnosti, poput distopijske futurističke vizije. Iz rupa na kupoli širi
se bijeli dim. U spoju elemenata – drveta, vatre, zemlje i zraka – jedan se rađa, a
drugi umire. Ali onaj koji umire, i dalje postoji u onome koji se rodio. Magičan prizor
svjedoči magičnu stvarnost.
Za razliku od takva, ljudskim radom proizvedenoga, ugljen u prirodi nastaje
milijunima godina procesom karbonizacije organske tvari, najščeće biljnoga
podrijetla. Kao takav, materijal je to koji priziva dubinu zemlje, tamu nespoznatljivoga
i plodnost. Ugljen je plod umrloga i vatra živomu.
Izložbu u Gradskoj galeriji Labin posjetite do 02. srpnja 2021.
Radno vrijeme Gradske galerije Labin
Od ponedjeljka do subote od 10 do 13 i od 17 do 20 sati.
Nedjeljom zatvoreno.
Izložba je realizirana uz potporu i suradnju Pučkog otvorenog učilišta Labin i Grada
Labina.
Dobrodošli!

Možda vas zanima i ovo

Back to top button