Igraju:
Gradonačelnica – Mila Elegović
Ravnateljica kazališta – Ana Begić/Jelena Miholjević
Glumica – Ana Maras Harmander/Mirela Videk Hranjec
Čistačica – Linda Begonja
“Mnogi od nas navikli su puno toga obavljati “preko veze”; zapošljavati se, pobjeđivati na raznim natječajima, upisivati djecu u vrtiće i škole, ugurivati babe na preglede po bolnicama, dobivati nagrade etc., etc. S opravdanjem da to svi rade i da neće oni biti jedine budale koje čekaju “po redu i redoslijedu”. Jer tko čeka, zna se, taj crkne u čekaonici, taj ne dobije posao, taj ne doživi takozvani uspjeh, taj nije glavni u selu. Naravno, kretanje kroz život “preko veze” nije po zakonu, u pravosudnom smislu. Ali praksa nas uči da su često i ti zakoni tek zbirka propisa i pravila kojima se plaše, upozoravaju i kažnjavaju oni koji “nemaju vezu”. No je li to uspjeh, progurati se i izgurati nekog drugog? Je li sve to baš tako svejedno? Zapravo, moje pitanje je, postoji li karma? Postoji li Zakon koji nisu pisali ljudi i koji regulira odnos naše slobodne volje i posljedica njezine uporabe? Vjerujemo li u ono što učimo djecu, a često ne pokazujemo primjerom, a to je da se dobro dobrim vraća, a loše, lošim te da je istina jača od laži? Postoji li taj moralni zakon koji nas, zapravo, uči časti? Ja duboko vjerujem da postoji. I baš po podvrgavanju tom zakonu i po služenju njegovu izvoru, čovjek je Čovjek. Ono što nam pripada, to nam nitko ne može oduzeti, a ono što nam ne pripada, to nam nitko ne može dati. To na kraju svi spoznamo, milom ili silom, u ovom ili sljedećem životu, kad-tad! Do tada, koprcamo se u nepravdi za koju su nam svi krivi, osim nas samih. Heroine iz našeg kabarea u interpretaciji veličanstvenih glumica prikazat će vam do kakvih živčanih vodopada ih je doveo rafting niz kanjone hrvatske tranzicije u kanuu korupcije, mita i ucjene. Htjele su preveslati sve, a dobile su veslima po glavi. Vama, draga publiko, za zabavu i zamišljaj. Tko je od nas bez grijeha, neka prvi baci kamen! Idimo, i ne griješimo više.”
“Kao što i sam naslov implicira, ova je predstava u formi cabareta, dakle svojevrsne apartne komedije koja izravno, oči u oči, ili stand up-ovskom šakom u trbuh, publici priča priče koje parafraziraju, hiperboliziraju i komentiraju hrvatski i globalni aktualitet. To su fabule koje se pletu nitima “veza i vezica”. Vidjet ćemo je li “život preko veze” bezveze?
Naravno, društveno politička stvarnost je samo celofan u koji su umotane unutarnje borbe, strahovi, padovi i pobjede koje naši ženski likovi prolaze. Zapravo, na duhovit način opisujemo urnebesne živčane slomove koji su ove scenske persone proživjele i preživjele te iz njih izašle jače. Također, ovaj cabaret će, na svoj način, obraditi i odnos Splita i Zagreba, dva najveća hrvatska grada u čijim se sličnostima i razlikama susreću Mediteran i Mitteleuropa. Naime, jedna od junakinja je Splićanka u fotelji zagrebačke gradonačelnice. Važan aspekt ovog cabareta je i jezik. Splitski žargon (mapiran na zagrebačkim lokacijama), verbalna je glazba na kojoj će plesati emocije, stanja i raspoloženja naših junakinja. Kao i svaki punokrvni cabaret, i ovaj će biti koktel politike i erotike. Naše scenske patnice predstavljaju se stand up monolozima tijekom kojih se odvijaju i dramske scene s ostalim glumicama iz predstave koje u tim scenama glume razne likove iz pojedinih priča. Njihove su priče tarantinovski bizarne i almodovarsovski melodramatične. Svaka priča, tj. monolog završava burlesque točkom.”
