SVOJNI na kastavsko-opatijskom dijalektu znači SVOJEVREMENO ili U NEKO PROŠLO DOBA. Koristim se dijalektom radi namjerne hermetičnosti naziva. Upozoren sam na to da se u Labinu taj naziv koristi za označiti vremensku odrednicu NIKADA, odnosno kao značenje da se nešto nikada nije niti će se ikada dogoditi. Uz to dodajem da se igra riječi SVOJ-NI može razumjeti i kao NIJE SVOJ tj. nije pri zdravoj pameti. Sva ta značenja zajedno odgovaraju za naziv ove izložbe.
Vladimir Gudac.
Kustos izložbe Mladen Lučić ističe: Izložba Vladimira Gudca u Gradskoj galeriji Labin zamišljena je kao inicijalna skica za retrospektivu ovog značajnog umjetnika, kustosa i pedagoga koji je svojim radom znatno utjecao na promjene umjetničkih paradigmi u proteklih pedesetak godina. Izložen je samo dio njegovog opusa koji ilustrativno predstavlja sve važnije faze njegovog bogatog stvaralaštva kako bi se stekao što jasniji uvid u pluralističku umjetničku djelatnost ovog autora, koja do sada nije bila dovoljno i na adekvatan način valorizirana i prezentirana.
Izložba u nešto izmijenjenom obliku nastavlja svoj put u Varaždinu, a potom i u Beču.
BIOGRAFSKE CRTICE O UMJETNIKU
Vladimir Gudac (Volosko, 24.01.1951.) pohađao je osnovnu školu u Voloskom, a 1965. upisuje grafički odjel na Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Studij povijesti umjetnosti i komparativne književnosti upisuje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1970. gdje je 1979. godine diplomirao. Bio je voditelj Galerije Studentskog centra od 1980. do 1990. godine, a potom samostalni umjetnik kao član HDLU-a i ZUH-a. Tijekom 1992. godine učesnik je Domovinskog rata. Od 1993. do 2007. nastavnik je povijesti umjetnosti u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu. Od 2007. do 2016. godine bio je predavač, a potom i docent iz područja teorije i prakse intermedija, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. U jesen 2016. godine osnovao je OPG (Opatijski Penzioner Gudac) koji se bavi raznim djelatnostima s područja not sustainable development, odnosno neodrživog razvoja. Bio je jedan od osnivača i član grupe TOK koja je djelovala 1972. i 1973. godine. Samostalno i skupno izlagao je u Zagrebu, Rijeci, Ninu, Koprivnici, Splitu, Opatiji, Lovranu, Labinu, Matuljima, Beogradu, Sarajevu, Novom Sadu, Subotici, Skoplju, Berlinu, Aachenu, Düsseldorfu, Kopenhagenu, Amsterdamu, Pekingu, Moskvi, Sitranu, Beču, Grazu, Briselu, Zoppe i Cadore, Budimpešti, Oderzu, Topolou, Belunu, Wuppertalu, Regensburgu i Frankfurtu na Majni.
Koncipirao je i organizirao veći broj samostalnih i skupnih izložbi domaćih i inozemnih umjetnika u Hrvatskoj, Jugoslaviji, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Italiji i Francuskoj. Vodio je radionice s područja fotografije u Istri u sklopu programa HFS-a. Bio je suradnik i voditelj radionica UNICEF-a i NGO-a u Republici Hrvatskoj, Italiji, Danskoj, Švicarskoj, Mađarskoj, Francuskoj i Engleskoj. Surađivao je s brojnim novinama i tjednicima, HRT-om i nakladničkim kućama. Bio je suradnik odbora za Kulturu mladih u vijeću EU u Strasbourgu u razdoblju od 1997. do 2000. godine te NGO i UNESCO organizacija za rad s mladima u Hrvatskoj i raznim gradovima Europe od 1993. do 2000. godine. Za svoj rad dobio je 5 javnih priznanja. Živi i radi u Opatiji i Ljubljani.
Izložba je otvorena do 14. listopada 2022. u radnom vremenu Gradske galerije Labin.
Izložba se provodi uz financijsku podršku Grada Labina i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
